Kada smo, dakle, 1995. prvi puta zajedno otišli u Prag već smo bili "Hrabalovi".
U Hrvatskoj je još 1992. objavljeno "Pirovanje, Vita nuova, Praznine" i već tada smo znali da želimo vidjeti omiljenog pisca. Odlaskom u Zlateho tygra zapravo nismo očekivali da će i Hrabal biti tamo (iako je to u to vrijeme još uvijek bilo posve normalno), no on je sjedio ispod rogova, odmah do WC-a, s nekim društvom. Naravno, pri ruci nismo imali ništa, pa smo izletjeli i u prvoj knjižari (u kojoj je upravo novu knjigu potpisivao Ludvik Vaculik!) kupili smo "Pupoljke". Nekoliko minuta kasnije obratili smo se Hrabalu, rekli da smo iz Hrvatske, na što je on spomenuo Bobana (Zvonimira), pa nam se lijepo potpisao na "Pupoljke", našom olovkom. I to je to. Ovu stranicu posvećujemo 90. godišnjici njegova rođenja i sedmoj godišnjici smrti. Karmela i Krešimir Kopčić |